I treća pretpostavka praštanja je vjera u jednu od 6 glavnih istina kršćanstva: da Bog svako dobro nagrađuje i svako zlo kažnjava. Bogu moramo prepustiti kako i kada će se on razračunati s našim mučiteljima, štetočinama, dužnicima i grešnicima. Sjetimo se prispodobe o radnicima posljednjeg sata:
Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?, pita Gospodin svakoga od nas. Kada nama nadoknadi i namiri štetu, on će se obračunati s našim mučiteljima. A kada i kako će se razračunati s našim progoniteljima, to je njegova stvar. Ne moramo provjeravati i osvetoljubivo paziti je li im Bog vratio milo za drago. Još u Starom zavjetu piše ovako: „Tko se osvećuje, njemu se Gospod osvećuje i dobro pazi na grijehe njegove. Oprosti nepravdu svojemu bližnjemu, pa kad budeš molio, grijesi će se tvoji oprostiti. Ako čovjek goji mržnju na drugoga, kako može od Gospoda tražiti ozdravljenje? Kad s čovjekom sličnim sebi nema milosrđa, kako može moliti se za svoje grijehe? On, koji je samo od mesa, goji osvetljivost, pa tko će mu oprostiti grijehe? Misli na konac svoj i prestani s mržnjom.“ Prestanimo i mi međusobno s mržnjama, osvetama, ogovaranjima, klevetama i podmetanjima, mislimo na svoje vlastite duše i na
svoj položaj pred Bogom, mislimo na svoje molitve i njihovu uslišanost, mislimo na svoje vječno
spasenje, na prijateljstvo s Bogom i na svoj vlastiti ulazak u raj.
Tako, eto, praštanje je posve u našoj vlasti i služi prvenstveno nama sa se oslobodimo nutarnjeg tereta
osvetoljubivosti, mržnje, negativnih osjećaja, ugroženosti, izigravanja vječne žrtve, samosažaljenja i
slično, za što će nam i psihologije raznih usmjerenja reći da nisu zdravi i zreli mehanizmi obrane.
Glede pomirenja, e – tu treba reći da za pomirenje trebamo dvije strane: i žrtvu koja je spremna
oprostiti, ali i agresora koji je spreman uvidjeti svoje zlo, pokajati se za njega, zatražiti oproštenje,
izraziti želju za pomirenjem, učiniti neki znak zadovoljštine i promjene. Ukoliko zločinac nije spreman
na obraćenje, pomirenje, promjenu, zadovoljštinu, iskreno traženje oprosta i pomirbe, onda je za nas
važno ono što Sveto Pismo nama kaže: Koliko je do vas, budite u miru sa svima. A ono što ne ovisi o
nama, za to nismo ni odgovorni. I za kraj, kad Isus od nas traži da oprostimo svojim neprijateljima, on
je uvijek spreman preuzeti dug tih naših neprijatelja na sebe i dati nam zadovoljštinu i naknadu koja
čak prelazi štetu koju su nam naši agresori nanijeli. Zato je on Jaganjac koji odnosi (a ne jednostavno
briše) grijeh svijeta, jer na sebe uzima posljedice grijeha, razne štete i krivnje i kazne i spreman je sve
razriješiti. Od žrtve imamo pravo tražiti kao treća strana da oprosti svome zlostavljaču samo ako smo
spremni natjerati agresora da se pokaje, dade zadovoljštinu i naknadu i iskaže iskrenu želju za
pomirenjem ili ako na sebe preuzmemo sve što bi agresor trebao učiniti i da to onda mi – kao treća
strana – de facto i učinimo. Isus to čini i spreman je učiniti i zato ima moralno pravo pozivati nas na
praštanje i na spremnost na pomirenje.
Amen.
Dr.sc. Željko Blagus, dopuštenjem objavljujemo na ovoj stranici.