Nadalje, praštanje je važno ne samo za vječno spasenje duše nego već i za vremeniti tijek našega života na ovome svijetu. U Markovu evanđelju Isus veli: „Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam! No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke.“ Zašto Bog ne uslišava nas kao što je uslišavao svojega Sina Isusa? Zato što mi ne slušamo u svemu Oca kao što ga je on slušao i zato što mi prije molitve ne otpustimo ako što imamo protiv koga, pa onda ni Otac naš koji je na nebesima ne otpušta naše prijestupke, a time stvaramo barijeru ili zid za svoje molitve koje ne prodiru do Boga. Kad bismo svima sve oprostili u životu, onda naše molitve ne bi bile ničim zapriječene niti zadržane, nego bit prodirale kroza sva nebesa ravno do Srca Božjega. No, kad bismo bili od srca sposobni oprostiti svima, bili bismo milosrdni ili savršeni kao Otac nebeski te neke stvari ne bismo nikako molili ili tražili niti bi nam na um padale, jer – kako veli sv. Ivan od Križa, naučitelj crkve – duše koje dospiju do mističnog stanja duhovnog vjenčanja s Bogom, tj. do stanja trajnog i neprekidnog sjedinjenja s Bogom, nisu podložne više ni prvim pokretima na grijeh tj. do njih više ne dopire nikakva đavolska napast. Tek se tad ostvaruje ona Pavlova molitva da nestaje trajno trn u tijelu, anđeo sotonin koji udara kako se čovjek ne bi uzoholio, jer u stanju duhovnog vjenčanja, budući da je duša sjedinjena s Bogom 24/7, onda ne može pasti u oholost ili pod neku napast.
2015-04-21