Svetište crkve bilo je odulje, trostrano završeno i sa svih strana poduprto kontraforima. Točna izmjera svetišta pokazuje nepravilnosti koje je uočio već arh. Podhorski pri obnovi svetišta crkve, što mu je stvaralo određene tehničke probleme.
Svetište je svođeno zvjezdastim svodom, a s dva svodna polja i trostranim završetkom. Svod nose jednostavne konzole s heraldičkim štitovima. S obzirom na veličinu prostora, dosta tanka rebra imaju više dekorativni nego konstruktivni dojam. U zidovima se nalazi sedam širokih gotičkih prozora.
Regotizacija crkve početkom 20. stoljeća pokazala je da u svetištu nema nikakvih zidnih slika, bez obzira što postoje izvori koji govore da je cijela crkva bila oslikana te da je prvotna žbuka bila samo pobijeljena. Pete svodnih rebara bile su premazane s nekoliko slojeva bijele boje, a završni – zlatni – sloj mogao je biti dio unutrašnjeg uređenja s početka 20. stoljeća.
Trijumfalni luk ima skošene stranice presjeka te nije visok s obzirom na širinu (š:v = 2:3, tj. 8/12 m). Danas je iza njega smješten drveni kor Podhorskog, kao odlično arhitektonsko rješenje, koje poštuje prvotnu gotičku zamisao prostora.
Svetište je izvana poduprto sa sedam blago stupnjevanih, dosta tankih kontrafora, jedva polovine debljine zidova svetišta. Kontrafori su bili, prema izvješću Podhorskog, na jednoj strani niži a na drugoj viši, te dosta oštećeni. Njegov crtež crkve prije regotizacije prikazuje kontrafore koji su jače stupnjevani, ali izgledaju kao da su uglavnom čitavi ili tek minimalno oštećeni.
Između dva kontrafora završetka svetišta Podhorski je obnovio sakristiju, koja je ovdje postojala i prije, možda izgrađena početkom 19. st., kao objekt slabije građevne vrijednosti.
Današnja kapela uz južnu stranu svetišta crkve prvotno je bila sakristija, što se naslućuje na grafikama Pieronija i Stiera. Ta sakristija bila je visoka koliko i svetište i brod crkve, što uglavnom potvrđuje i skica Podhorskog s početka 20. stoljeća.

No, Podhorski ju je snizio. Prvotna je sakristija imala omanje pravokutne prozore u prizemlju i prvom katu. Zanimljivo je da je još bilo i malih prozora ispod strehe koji su valjda imali obrambenu namjeru i bili naknadno izvedeni. Tragovi ispod nove žbuke kapele pokazuju da su približno oko sredine njezine visine sačuvani tragovi dva sloja srednjovjekovne žbuke, a u donjoj polovici dva reda pravokutnih prozora. Gornji dio kapele u većem je dijelu obnovljen 1901., pa više nema tragova prozora prvoga kata, a pogotovo ne tragova svodova, ako ih je iznad prvoga kata bilo. Ostaci žbuke u jugozapadnom kutu pokazuju da je prizemlje sakristije prvo imalo ravan strop, te da je ono kasnije presvođeno, moguće mrežastim ili zvjezdastim svodom bez rebara.