CRKVA BLAŽENE DJEVICE MARIJE OD ČUDESA
Početci crkve u Oštarijama
Povijest crkve kreće davnog 15. stoljeća. Izgrađena je 1450. ili 1451., a dao ju je izgraditi knez Martin, a dovršio ju je njegov brat Stjepan II. Frankopan, kojem je tadašnji ogulinski i oštarski kraj pripao prema odluci njihovoga oca kneza Nikole IV. Frankopana. (Kesner 2000:15) Postoje neke naznake da je tu još prije bila crkva, ali s obzirom da nema dovoljno izvora kao službeni podatak se uzima ono što je sigurnije. Crkva je bila građena u gotičkom stilu od tesanog kamena. Imala je tri broda međusobno razdvojena mramornim stupovima koji su bili ukrašeni kapitelima, a zidovi lađa su bili ukrašeni slikarijama. Toranj je bio veoma visok, sagrađen u osmerokutnom obliku i stajao je iznad pročelja crkve. (Puškarić 2013:83) Prema nekim povjesničarima ovo je bila najveća i najljepša Gospina crkva u ovom dijelu Europe i Balkana. (Gračanin 2002:81) Osim same izgradnje, za crkvu postoji još jedan bitan događaj, to je zapravo i najbitniji događaj za oštarsko svetište. Naime, papa Pio II. Oštarskom svetištu daje bulu o posebnim oprostima. U toj buli[2] izdanoj na latinskom jeziku, spominje se „Ecclesia Beatae Mariae Virginis de Miraculis“ ili prevedeno na hrvatski „Crkva Blažene Djevice Marije od Čudesa“ (Kesner 2000:16) Tu se, zapravo, prvi puta spominje službeno ime crkve.
Rušenje crkve
Poznata je činjenica kako su u 16. stoljeću Turci vodili ratove na našim područjima. U svojim osvajanjima ušli su i u mjesto Oštarije te su zapalili i porobili stanovništvo te zapalili crkvu. Točna godina se ne može odrediti s preciznošću. No, već 1521. g. piše J. W. Walvasor da Turci popališe tada napredno mjesto Oštarije, a čini se da je stradala i crkva Blažene Djevice Marije od Čudesa. (Cit. prema: Puškarić 2013:86) Nakon toga, izvori spominju kako je kip Gospe od Čudesa bio prenesen u Trošmariju, mjesto pored Ogulina u koje Turci nisu provaljivali. Nije poznata godina kada je kip ponovno vraćen u Oštarije, ali je poznata činjenica kako se od tog događaja pa sve do danas u Trošmariji štuje Majka Božja.
Prvi prikaz crkve
Do 17. stoljeća ne postoji nikakav prikaz kako bi mogla izgledati velebna crkva u Oštarijama. Tek je 1639. godine vojni inženjer i graditelj Giovanni Pieroni izradio prvi prikaz. On je u svom opsežnom izvješću o krajevima od Karlovca do mora caru Ferdinandu Relazioni di anno 1639. priložio vedutu ove crkve i plan mjesta Oštarije. (Puškarić 2013:87) Uz crtež se nalazi i detaljan opis crkve. Može se vidjeti kako glavni brod ima samo dva prozora, u prostor se ulazilo kroz dva prozorčića, a sakristija je bila pod krovom i uokolo crkve su bile kuće u kojoj su živjeli vojnici.
Obnova crkve
Najveća obnova crkve bila je ona početkom 20. stoljeća. Izvori spominju kako je u 19. napravljena rekonstrukcija koja nije uspjela, a koju je radila francuska uprava. 1901. godine Stjepan Podhorsky nalazi crkvu u lošem stanju: popucali su zidovi i zvonik, prozori su razbijeni, a klupe, propovjedaonica te ispovjedaonica su uništene. Iste godine kreće se u obnovu crkve i njezinu regotizaciju. Napravljeno je mnogo posla, a radovi su završeni 1902. godine i troškovi su iznosili 38000 kruna što bi danas iznosilo otprilike 197 tisuća dolara odnosno preko milijun kuna. Obnovljeno svetište dugačko je 24,80 m, a široko 10,55 m. (Cit. prema Puškarić 2013:94)
Slika 7 prikazuje tlocrt crkve iz 1901. koji je izradio Stjepan Podhorsky, Tlocrt je isti danas. Nekadašnji glavni brod je postao dvorište, odnosno gradina, a samo je svetište pod krovom. Iz crteža je vidljiv zvjezdasto-mrežasti svod koji je u svetištu te oltar i sakristija na samom dnu. U gradinu se može ući kroz ulaze koji se nalaze na sve 3 strane.
Oltar
Oltar u crkvi je iznimno bogato urešen. Na samom vrhu nalazi se tornjić u kojem su smješteni kipići Presvetog Trojstva. Zatim se u središtu nalazi kip Blažene Djevice Marije koja u naručju drži dijete Isusa. Prikazana je kako svojim plaštem štiti sve mještane te u mjestu možemo često čuti da se nalaze „Pod Gospinim plaštom“, a i župni listić nosi to ime. U prozorčićima do Gospe nalaze se prikazi evanđelista zajedno sa svojim simbolima, a na vratnicama retabla prikazani su prizori navještenja Gospodinova, pohod Marije Elizabeti, Isusovo rođenje i Skidanje s križa.
Literatura
- GRAČANIN, Nikola. 2002. Oštarije – povodom 100. godišnjice DVD-a Oštarije. DVD Oštarije.
- KESNER, Vjekoslav. 2000. Crkva Blažene Djevice Marije Gospe od Čudesa Oštarije. Župni Ured Oštarije.
- PUŠKARIĆ, Franje. 2013. Oštarije – Mjesto i župa. Katedra Čakavskog sabora Modruše.
[1] Područje od Zagreba do Zadra kojim su Francuzi upravljali početkom 19. stoljeća
[2] Papina bula u prijevodu na hrvatski: „Doznali smo za Crkvu Blažene Djevice Marije, nazvanu od Čudesa, blizu mjesta Modruša u krbavskoj biskupiji, prema kojoj hrli mnoštvo ljudi sa svih strana zbog brojnih čudesa, koja Svevišnji ondje ne prestaje činiti na zagovor i po zaslugama iste Djevice Majke. Tim čudesima bezbroj puta ukrašenu, naši predčasnici i druge crkvene osobe obdariše crkvu u prošlim vremenima raznim oprostima za sve, koji je u određene dane posjete. A mi, potaknuti molbama Vašeg brata Franje, biskupa krbavskoga i ljubljenoga sina plemenitog Stjepana Frankopana, kneza i gospodara istog mjesta, želeći da se rečena crkva obasiplje doličnim častima i da vjernici radije dolaze k njoj radi pobožnosti, sa svoje strane podjeljujemo oprost od sedam godina i sedam četrdesetnica na mlade nedjelje svakog mjeseca te na blagdan Prikazanja, Navještenja, Rođenja, Uznesenja i Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, za sada i na sve vjekove! Dano u Sieni 30. ožujka 1459., prve godine našeg pontifikata.“